Jecaj vremena

بسم الله الرحمن الرحيم، الرحمن الرحيم

( U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog )

     Vjeruj. Prije ili kasnije, i ti ćeš biti doveden u iskušenje. Sitnice zasnovane na sumnji, presuđuju, šarenom, i izopačenom obliku, ovog našeg zemaljskog života. Zbog tog` smo stvoreni. U napadima panike, nesvjesni dešavanja, zarobljeni smo u bez-izlazu. Zašto? Jer se trpamo u koštac samo s` jednim nejasnim pitanjem, na koje imamo toliko odgovora. Ali uvijek postoji doza straha od vlastitog nerazumijevanja ličnog bića. Zašto živimo, ako moramo ne stati.. Istina, stvoreni smo od jednog komada zemlje, prije ili kasnije, svi u gromadi ćemo trunuti. Da li ćemo, zaboraviti živjeti? Ili cijelog života se trebamo spremati, za nestanak. Vrijeme ističe, meni dok pišem, i tebi, koji čitaš, svako slovo, ispisano kapljicom grijeha. I ne! Nisi primoran mi vjerovati, ali upamti, na kraju, svi se vraćamo tamo, odakle smo potekli. A nemoj misliti, da ćeš ti biti bolji, od ostalih, jer i tebe čeka tamna grobnica neželjena. Allahovi smo, i njemu ćemo se vratiti, a ti, zapamti. Oći šejtana, nikad se ne umore, i samo hrabri, svate put uspijeh. Jer samo hrabri su u stanju, da pobijede sebe. A, zašto? Samo hrabri i razumiju, pobijediti sebe, znači pobijediti i najvećeg neprijatelja.. 

     

Uvod

بسم الله الرحمن الرحيم، الرحمن الرحيم

( U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog )

     Ona srca, što svjetla ne vidjevše, ostaju tamnim korovom prekrivena, i u njima pustoš zaista vlada. Znam, osjetio sam to, čitaoče moj. Volio bih da te upoznam, s`gorčinom nečeg, što sam okusio ja, ali ti ne moj. Ne daj se zavarati, i u mene uzdati, jer samo Uzvišeni toga te može spasiti, a mene kao opomenu, tebi poslati.Oči ukletih, i iz dženeta protjeranih, rasijane su po šejtanskim putevima. Nemoj zaboraviti, da ti je Uzvišeni rekao " O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni" . Ako ja jesam, ti nemoj šejtanskim koracima posrnuti. Jedino Uzvišeni, može te u iskušenje dovesti, i džehenetskog ognja te spasiti, a ti, reci mi.

Koliko treba da budemo bezobrazni? Razmišljaš li, o trenutku, kad će te voljeni, na rukama iz topline iznijete, i spustit u hladnu i ledom okovanu mračnu jamu?

Tu ćeš ostati, tu caruje tama i grobna tišina. Taj trn u oku, što se presijava pločnikom Džehenetskog ogrijeva te žulja, ali trpi. Zanemari ga. Strahuj od kaburskog azaba, kad sjena spusti se u kapcima, i zaspi u jabučicama, a one su te koje će pucati zbog Božjeg bijesa i odrona, nad tvojim kostima. Nevjernicima spasa nema. Vjeruj, tad će uveliko, biti kasno, nema povratka, a znao si da je On milostiv, i da oprašta. Zar ne shvataš, da nastao si od jednog komada, jednog grumena, a gromadi se na kraju vraćaš. Nek` ti duša moja, opomena bude, i put do kajanja. Opomena, na sva zla, što su razastrta na šejtanovom putu, ako sam ih ja brao, i kušao, ti nemoj.

Neka te Allah , jedina istina usmjerava. Ne tuguj, ni ja ne tugujem. Ne vrijedi se bojati, jer Allah zna, kome mir i milost da pokloni, a na koga da se okomi.....